Tekstovi
Birajmo način na koji komuniciramo!
Objavljeno u Glasu Istre u sklopu 4. tjedna psihologije 2011. godine.
Komunikacija – ah, vječna tema. Nije ni čudno! Komunikacija je jedan od naših glavnih alata, bilo da se radi o intimnim ili poslovnim odnosima. Kada govorimo o komunikaciji unutar organizacije, njezina se važnost ne može dovoljno naglasiti. Efikasna komunikacija se navodi kao jedan od glavnih razloga uspješnosti organizacije. Iz tog razloga, poslodavci, često prilikom zapošljavanja, procjenjuju komunikacijske vještine važnijim od drugih čimbenika koji utječu na uspjeh u poslu, kao dob, spol, obrazovanje... Jednostavnim rječnikom, komunikacija je „krvotok“ svake organizacije. Peter Drucker (otac i guru menadžmenta 20 st.) tvrdi da 60% svih menadžerskih problema proizlazi iz njihove jalove komunikacije.
Također, dobra komunikacija je među bitnim čimbenicima koji najviše pridonose zadovoljstvu na poslu, a sve veći broj istraživanja pokazuje da pozitivne emocije olakšavaju brojna socijalna ponašanja i misaone procese (Isen 2002.). Nalaže se, dakle, pitanje: Zašto se ne trudimo dobro komunicirati kako bismo bili zadovoljni na radnom mjestu i kako bismo bolje funkcionirali? Odgovor je jednostavan – komunikacija je složen proces. Proces koji možemo prikazati na sljedeći način: Tko kaže... što... na koji način... kome... i s kakvim učinkom. Uf, zar moramo o svim tim elementima razmišljati dok komuniciramo? Da! Komunikacija je uspješna ako poruka od komunikatora do primatelja stigne neizmijenjena, ako je on razumije, te ako ispravno procijeni njezinu važnost i u skladu s time reagira. Vrlo složen proces u kojem lako može doći do nesporazuma. Veliki utjecaj na to hoće li se komunikacija odvijati u pozitivnom ili negativnom smjeru ima boja našeg glasa, mimika lica, položaj tijela... Taj se dio procesa komuniciranja naziva neverbalna komunikacija. I menadžer se pri interakcijama, licem u lice, najviše usredotočuje na svoje riječi. Međutim, ne ono što kaže, već način na koji kaže, vrlo često utječe negativno ili pozitivno na suradnike, njihovu produktivnost i motiviranost za rad. Neka istraživanja pokazuju da se tek 7% poruke prenosi riječima, 38% proizlazi iz kvalitete glasa, a 55% značenja poruke leži u pokretima, izrazu lica i očiju, stavu tijela...(D. Miljković, M. Rijavec: Komuniciranje u organizaciji, Obelisk, 2002.). Također, da bi komunikacija bila učinkovita, ona mora biti dvosmjerna. U takvom načinu komuniciranja i vođa i zaposlenik aktivno su uključeni davanjem povratne informacije. Klasičan primjer takve komunikacije je razgovor s ciljem razmjene i uvažavanja mišljenja obiju strana. Mnogi menadžeri ne uspiju do kraja ostvariti ciljeve često zato što svoje zaposlenike ne informiraju ili informiraju polovično. Da bi dvosmjerna komunikacija stvarno uspjela, moramo odlučiti aktivno slušati svoje sugovornike. Još je Solon (jedan od značajnijih atenskih političara i zakonodavaca) izjavio: Ako si naučio slušati, znat ćeš i zapovijedati. Da bi naš sugovornik bio siguran da ga slušamo, moramo ga gledati u oči, postavljati mu dodatna, smislena pitanja, ponoviti vlastitim riječima ono što smo od njega čuli, manje pričati i ne prekidati ga dok govori. I naravno, doživljavati ga kao ravnopravnu stranu. Poslodavci moraju biti svjesni da je komunikacija i osnovno sredstvo za motiviranje zaposlenika. Neodgovarajuća ili kriva komunikacija među zaposlenicima ili između njih i nadređenih glavni je uzrok konflikta u nekoj organizaciji, a često i većoj stopi bolovanja. Kako si menadžer može pomoć? Promjena vlastitih stavova, uvjerenja, mišljenja, motiva, s ciljem da se djeluje pozitivno, u dobroj namjeri, na obostranu korist, automatski dovodi do drugačije vrste komunikacije na relaciji menadžer-zaposlenik. Što na kraju reći osim: budimo svjesni jačine koju imaju izgovorene riječi, ali još svjesniji načina kojim su te riječi izgovorene.
Tri sita
Jednog čovjeka koji mu je dotrčao prenijeti najnovije vijesti, Sokrat je upitao:
-Stani! Jesi li prosijao ono što mi želiš reći kroz tri gusta sita?
Čovjek raskolači oči: Kakva to tri sita spominješ?
Sokrat poučljivo prihvati:
-Vidim da ti nije poznato. Dakle, prvo je sito istinoljubivost. Jesi li provjerio istinitost onoga što mi želiš priopćiti?
Čovjek odvrati: Pa, čuo sam govoriti...
Sokrat produži: Jesi li propustio kroz drugo sito? To je dobrota. Je li ono što mi želiš prenijeti doista dobro?
Čovjek malo zastane: Pa, nisam baš siguran...
Sokrat proslijedi: Prijeđimo na treće sito. Je li baš nužno da mi to ispričaš?
Nakon kraćeg oklijevanja, čovjek izusti: Pa nužno baš i nije.
Na to grčki mudrac zaključi: Ako nešto nije istinito, ako nije dobro i ako nije nužno, nemoj ovim pričama uznemiravati ni mene, ni sebe, ni ostale.
(D. Miljković, M. Rijavec: Komuniciranje u organizaciji, Obelisk, 2002.)
Sara Visintin, Deana Vrban, psihologinje
Također, dobra komunikacija je među bitnim čimbenicima koji najviše pridonose zadovoljstvu na poslu, a sve veći broj istraživanja pokazuje da pozitivne emocije olakšavaju brojna socijalna ponašanja i misaone procese (Isen 2002.). Nalaže se, dakle, pitanje: Zašto se ne trudimo dobro komunicirati kako bismo bili zadovoljni na radnom mjestu i kako bismo bolje funkcionirali? Odgovor je jednostavan – komunikacija je složen proces. Proces koji možemo prikazati na sljedeći način: Tko kaže... što... na koji način... kome... i s kakvim učinkom. Uf, zar moramo o svim tim elementima razmišljati dok komuniciramo? Da! Komunikacija je uspješna ako poruka od komunikatora do primatelja stigne neizmijenjena, ako je on razumije, te ako ispravno procijeni njezinu važnost i u skladu s time reagira. Vrlo složen proces u kojem lako može doći do nesporazuma. Veliki utjecaj na to hoće li se komunikacija odvijati u pozitivnom ili negativnom smjeru ima boja našeg glasa, mimika lica, položaj tijela... Taj se dio procesa komuniciranja naziva neverbalna komunikacija. I menadžer se pri interakcijama, licem u lice, najviše usredotočuje na svoje riječi. Međutim, ne ono što kaže, već način na koji kaže, vrlo često utječe negativno ili pozitivno na suradnike, njihovu produktivnost i motiviranost za rad. Neka istraživanja pokazuju da se tek 7% poruke prenosi riječima, 38% proizlazi iz kvalitete glasa, a 55% značenja poruke leži u pokretima, izrazu lica i očiju, stavu tijela...(D. Miljković, M. Rijavec: Komuniciranje u organizaciji, Obelisk, 2002.). Također, da bi komunikacija bila učinkovita, ona mora biti dvosmjerna. U takvom načinu komuniciranja i vođa i zaposlenik aktivno su uključeni davanjem povratne informacije. Klasičan primjer takve komunikacije je razgovor s ciljem razmjene i uvažavanja mišljenja obiju strana. Mnogi menadžeri ne uspiju do kraja ostvariti ciljeve često zato što svoje zaposlenike ne informiraju ili informiraju polovično. Da bi dvosmjerna komunikacija stvarno uspjela, moramo odlučiti aktivno slušati svoje sugovornike. Još je Solon (jedan od značajnijih atenskih političara i zakonodavaca) izjavio: Ako si naučio slušati, znat ćeš i zapovijedati. Da bi naš sugovornik bio siguran da ga slušamo, moramo ga gledati u oči, postavljati mu dodatna, smislena pitanja, ponoviti vlastitim riječima ono što smo od njega čuli, manje pričati i ne prekidati ga dok govori. I naravno, doživljavati ga kao ravnopravnu stranu. Poslodavci moraju biti svjesni da je komunikacija i osnovno sredstvo za motiviranje zaposlenika. Neodgovarajuća ili kriva komunikacija među zaposlenicima ili između njih i nadređenih glavni je uzrok konflikta u nekoj organizaciji, a često i većoj stopi bolovanja. Kako si menadžer može pomoć? Promjena vlastitih stavova, uvjerenja, mišljenja, motiva, s ciljem da se djeluje pozitivno, u dobroj namjeri, na obostranu korist, automatski dovodi do drugačije vrste komunikacije na relaciji menadžer-zaposlenik. Što na kraju reći osim: budimo svjesni jačine koju imaju izgovorene riječi, ali još svjesniji načina kojim su te riječi izgovorene.
Tri sita
Jednog čovjeka koji mu je dotrčao prenijeti najnovije vijesti, Sokrat je upitao:
-Stani! Jesi li prosijao ono što mi želiš reći kroz tri gusta sita?
Čovjek raskolači oči: Kakva to tri sita spominješ?
Sokrat poučljivo prihvati:
-Vidim da ti nije poznato. Dakle, prvo je sito istinoljubivost. Jesi li provjerio istinitost onoga što mi želiš priopćiti?
Čovjek odvrati: Pa, čuo sam govoriti...
Sokrat produži: Jesi li propustio kroz drugo sito? To je dobrota. Je li ono što mi želiš prenijeti doista dobro?
Čovjek malo zastane: Pa, nisam baš siguran...
Sokrat proslijedi: Prijeđimo na treće sito. Je li baš nužno da mi to ispričaš?
Nakon kraćeg oklijevanja, čovjek izusti: Pa nužno baš i nije.
Na to grčki mudrac zaključi: Ako nešto nije istinito, ako nije dobro i ako nije nužno, nemoj ovim pričama uznemiravati ni mene, ni sebe, ni ostale.
(D. Miljković, M. Rijavec: Komuniciranje u organizaciji, Obelisk, 2002.)
Sara Visintin, Deana Vrban, psihologinje