Tekstovi
Psihologinje u školstvu: Što kad su djeca upućenija od odraslih?
Objavljeno u Glasu Istre u sklopu 3. tjedna psihologije 2010. godine.
Vilma Bednar, psihologinja iz srednje škole u Poreču i Hana Šiljan Bembić iz osnovne škole u Labinu kao jedan od najvećih izazova današnjeg, „elektroničkog“ doba za roditelje, učitelje i stručne suradnike prepoznaju potrebu za stalnim praćenjem novih trendova i „elektroničkih“ pomagala koje se gotovo svakodnevno nude u sve naprednijem, „suvremenijem“ i privlačnijem obliku.
Kad su djeca upućenija od odraslih
Sigurno smo se svi bar jednom našli u situaciji da nam je naše dijete ili učenik objašnjavalo kako koristiti neki servis na Internetu, kako promijeniti neku postavku na mobitelu ili fotografirati digitalnim fotoaparatom. Tako nam djeca postaju učitelji jer su često, što se tiče korištenja svih tih novosti upućeniji od nas. To može djelovati s jedne strane simpatično, s druge je opasno, jer ako nismo dovoljno upoznati sa sadržajima koje oni koriste, ne možemo ih dovoljno zaštititi od potencijalnih opasnosti. Sve učestalije korištenje računalne tehnologije zadire u sve sfere života i gotovo da informatička pismenost postaje jednako važna kao i literarna. Iako djeca ponekad zaista i imaju više znanja o praktičnom korištenju nekog servisa na Internetu ili najnovijeg modela mobitela to ne znači da im trebamo prepustiti njihovo samostalno korištenje. Ne zaboravimo da su oni ipak samo djeca i da je odgojna uloga još uvijek na nama, odraslima. Važno je stoga sagledati, koje su opasnosti i rizici novih medija, a to je moguće medijskim opismenjivanjem.
Medijska pismenost
Medijska pismenost bi trebala prvenstveno obuhvaćati tri ciljane skupine: roditelje, odgajatelje (tu su uključeni i učitelji) i djecu. Za cilj ima naučiti korisnike razlikovati virtualnu, medijsku stvarnost od realne, razumjeti da je sadržaj u elektroničkoj formi konstrukt nečije ideje i da ne mora biti istinit te razviti kritički pristup i osvijestiti o potencijalnim opasnostima suvremenih medija. Dakle, potrebno je educirati kako sebe tako i svoju djecu. Školski psiholozi u Istri sve se intenzivnije bave ovom temom. Dosada je to bilo na razini pojedinačnih pokušaja psihologa u svojim matičnim školama, ali se sada kroz pojedine projekte ta praksa pokušava proširiti na organiziranijem nivou. Tako se već provode ili se planiraju edukacije za odgajatelje, roditelje i učenike u Puli, Poreču, Novigradu, Labinu, Rovinju, Žminju i Raši. Društvo psihologa Istre pokušalo je animirati psihologe na razini Republike Hrvatske o ovoj temi kroz prošlogodišnju konferenciju psihologa s temom: Psihologija – mediji - etika. Planira se i dodatna edukacija školskih suradnika kroz Županijska stručna vijeća kako bi se što veći broj pedagoga i psihologa uključio u poticanje medijske pismenosti.
Pokradeno djetinjstvo
Suvremeni mediji, a posebice Internet imaju niz prednosti: praktični su,omogućavaju brzo povezivanje, zadovoljavaju potrebu za samoekspresijom i samodokazivanjem. To je mjesto na kojem se korisnici mogu slobodno izražavati, zbog anonimnosti su otvoreniji i spremniji i neposredniji u komunikaciji. Internet je mjesto razmjene iskustava, mjesto za razmišljanje izvan uobičajenih društvenih okvira. Međutim suvremeni mediji sa sobom nose i niz opasnosti. Svatko može biti zahvaćen negativnim utjecajima elektroničkih medija, ali su u posebno nepovoljnom položaju djeca i mladi. Oni predstavljaju najranjiviju skupinu i dodatno su ugroženi zbog istraživačke radoznalosti i želje za eksperimentiranjem, nedostatnih znanja i iskustava, neformiranog sustava vrijednosti, nekritičke procjene. Sve se više govori o pojavi ubrzanog odrastanja mladih ili pokradenom djetinjstvu. Mediji putem reklama i propagandnih poruka doprinose komercijalizaciji potreba vezanih uz odijevanje, prehrambene navike i zabavu što nameće usvajanje ponašajnih i vrijednosnih stereotipa većine. Djeca žele ono što vide, a roditelji im najčešće ispunjavaju želje, materijalistički orijentirani da im pruže ono što oni nisu imali. Međutim, uloga roditelja nije da ispunjavaju želje svoje djece, već da zaštite njihov razvoj.
Opasnost od lažne anonimnosti
Na Internetu se javlja opasnost od „lažne anonimnosti“. Djeca naivno misle da će mijenjanjem svojeg imena dobiti popunu anonimnost što naravno nije točno. Tako velik broj njih na Internetu daje podatke o svojim godinama, o gradu u kojem žive, daju svoje ime, prezime ili navode naziv škole koju pohađaju što je i više nego dovoljno podataka za potencijalne zlonamjerne sugovornike. Djeca često zaboravljaju da osoba koju su upoznali preko Interneta može biti bilo tko, Ana koja ima 12 godina i sluša „narodnjake“ može biti Marko koji ima 55 godina i voli male curice. Djeca i mladi moraju biti svjesni da nisu svi korisnici interneta dobronamjerni! Putem medija provode se i razni prikriveni oblici zlostavljanja i nasilja tzv. elektroničko ili medijsko nasilje koji poprimaju razne forme: vrijeđanje, širenje glasina, slanje uznemirujućih fotografija i video zapisa, napadi na privatnost osobe, postavljanje internetskih anketa o osobi i dr. Pri tome anonimnost počinitelju daje osjećaj lažne sigurnosti da nastavi sa neodgovornim ponašanjem, ne poštujući nikakva načela, ni ograničenja. Zlostavljači mogu biti vršnjaci, ali i starije osobe, a publika što je mnogobrojnija to daje veću moć počiniocu. Kako nema direktnog fizičkog kontakta sa žrtvama i svjesnosti o počinjenoj šteti, nema ni odgovornosti. Virtualni svijet tako udaljava korisnika od stvarnosti, od autentičnih emocija i iskustva, od svjesnosti i savjesti, brišu se društvene kočnice. Zbog pretjerane upotrebe Interneta i drugih elektroničkih sredstava suočeni smo s novom vrstom ovisnosti koja povlači za sobom cijeli niz posljedica na psihološkom i socijalnom planu. Ponekad se upozorenja psihologa pojednostavljeno interpretiraju kao svojevrsna „antiračunalna hajka“, ali brojna istraživanja potvrđuju negativne refleksije za razvoj pojedinca. Stoga, informirajte se i poduzmite sve što možete da educirate sebe i zaštitite svoje dijete.
Kako zaštiti svoje dijete? Evo par savjeta za roditelje!
• Naučite svoje dijete kako da zaštiti svoju privatnost i privatnost svojih prijatelja na Internetu
• Podučite ih o neprihvatljivosti zlostavljanja putem Interneta, mobitela
• Objasnite im koje su Internet stranice korisne za njih, a koje nisu
• Objasnite im da s nepoznatim osobama ne treba imati “tajne” ohrabrite ih da Vam se povjeravaju
• Razvijajte kod djece osobnu odgovornost za “ispravno” i “pogrešno”
• Potaknite ih da kritički razmišljaju i usmjerite ih na oprez u komunikaciji preko medija
• Odredite vrijeme koje Vaše dijete može provesti na Internetu i pred televizorom - budite i sami dobar primjer za to
• Postavite kompjuter u dnevni boravak - ostvarite nadzor u virtualno druženje kao što morate imati uvid u njihova stvarna druženja
• Postavite sigurnosne programe za korištenje Interneta te programe koji filtriraju web stranice
• Odredite vrijeme za život bez medija: bavljenje sportom, druženje s prijateljima i obitelji, izlaske u prirodu i druge kreativne aktivnosti
• O svim mogućim dvojbama razgovarajte sa stručnjacima i potražite adekvatnu pomoć
Vilma Bednar i Hana Šiljan Bembić
Kad su djeca upućenija od odraslih
Sigurno smo se svi bar jednom našli u situaciji da nam je naše dijete ili učenik objašnjavalo kako koristiti neki servis na Internetu, kako promijeniti neku postavku na mobitelu ili fotografirati digitalnim fotoaparatom. Tako nam djeca postaju učitelji jer su često, što se tiče korištenja svih tih novosti upućeniji od nas. To može djelovati s jedne strane simpatično, s druge je opasno, jer ako nismo dovoljno upoznati sa sadržajima koje oni koriste, ne možemo ih dovoljno zaštititi od potencijalnih opasnosti. Sve učestalije korištenje računalne tehnologije zadire u sve sfere života i gotovo da informatička pismenost postaje jednako važna kao i literarna. Iako djeca ponekad zaista i imaju više znanja o praktičnom korištenju nekog servisa na Internetu ili najnovijeg modela mobitela to ne znači da im trebamo prepustiti njihovo samostalno korištenje. Ne zaboravimo da su oni ipak samo djeca i da je odgojna uloga još uvijek na nama, odraslima. Važno je stoga sagledati, koje su opasnosti i rizici novih medija, a to je moguće medijskim opismenjivanjem.
Medijska pismenost
Medijska pismenost bi trebala prvenstveno obuhvaćati tri ciljane skupine: roditelje, odgajatelje (tu su uključeni i učitelji) i djecu. Za cilj ima naučiti korisnike razlikovati virtualnu, medijsku stvarnost od realne, razumjeti da je sadržaj u elektroničkoj formi konstrukt nečije ideje i da ne mora biti istinit te razviti kritički pristup i osvijestiti o potencijalnim opasnostima suvremenih medija. Dakle, potrebno je educirati kako sebe tako i svoju djecu. Školski psiholozi u Istri sve se intenzivnije bave ovom temom. Dosada je to bilo na razini pojedinačnih pokušaja psihologa u svojim matičnim školama, ali se sada kroz pojedine projekte ta praksa pokušava proširiti na organiziranijem nivou. Tako se već provode ili se planiraju edukacije za odgajatelje, roditelje i učenike u Puli, Poreču, Novigradu, Labinu, Rovinju, Žminju i Raši. Društvo psihologa Istre pokušalo je animirati psihologe na razini Republike Hrvatske o ovoj temi kroz prošlogodišnju konferenciju psihologa s temom: Psihologija – mediji - etika. Planira se i dodatna edukacija školskih suradnika kroz Županijska stručna vijeća kako bi se što veći broj pedagoga i psihologa uključio u poticanje medijske pismenosti.
Pokradeno djetinjstvo
Suvremeni mediji, a posebice Internet imaju niz prednosti: praktični su,omogućavaju brzo povezivanje, zadovoljavaju potrebu za samoekspresijom i samodokazivanjem. To je mjesto na kojem se korisnici mogu slobodno izražavati, zbog anonimnosti su otvoreniji i spremniji i neposredniji u komunikaciji. Internet je mjesto razmjene iskustava, mjesto za razmišljanje izvan uobičajenih društvenih okvira. Međutim suvremeni mediji sa sobom nose i niz opasnosti. Svatko može biti zahvaćen negativnim utjecajima elektroničkih medija, ali su u posebno nepovoljnom položaju djeca i mladi. Oni predstavljaju najranjiviju skupinu i dodatno su ugroženi zbog istraživačke radoznalosti i želje za eksperimentiranjem, nedostatnih znanja i iskustava, neformiranog sustava vrijednosti, nekritičke procjene. Sve se više govori o pojavi ubrzanog odrastanja mladih ili pokradenom djetinjstvu. Mediji putem reklama i propagandnih poruka doprinose komercijalizaciji potreba vezanih uz odijevanje, prehrambene navike i zabavu što nameće usvajanje ponašajnih i vrijednosnih stereotipa većine. Djeca žele ono što vide, a roditelji im najčešće ispunjavaju želje, materijalistički orijentirani da im pruže ono što oni nisu imali. Međutim, uloga roditelja nije da ispunjavaju želje svoje djece, već da zaštite njihov razvoj.
Opasnost od lažne anonimnosti
Na Internetu se javlja opasnost od „lažne anonimnosti“. Djeca naivno misle da će mijenjanjem svojeg imena dobiti popunu anonimnost što naravno nije točno. Tako velik broj njih na Internetu daje podatke o svojim godinama, o gradu u kojem žive, daju svoje ime, prezime ili navode naziv škole koju pohađaju što je i više nego dovoljno podataka za potencijalne zlonamjerne sugovornike. Djeca često zaboravljaju da osoba koju su upoznali preko Interneta može biti bilo tko, Ana koja ima 12 godina i sluša „narodnjake“ može biti Marko koji ima 55 godina i voli male curice. Djeca i mladi moraju biti svjesni da nisu svi korisnici interneta dobronamjerni! Putem medija provode se i razni prikriveni oblici zlostavljanja i nasilja tzv. elektroničko ili medijsko nasilje koji poprimaju razne forme: vrijeđanje, širenje glasina, slanje uznemirujućih fotografija i video zapisa, napadi na privatnost osobe, postavljanje internetskih anketa o osobi i dr. Pri tome anonimnost počinitelju daje osjećaj lažne sigurnosti da nastavi sa neodgovornim ponašanjem, ne poštujući nikakva načela, ni ograničenja. Zlostavljači mogu biti vršnjaci, ali i starije osobe, a publika što je mnogobrojnija to daje veću moć počiniocu. Kako nema direktnog fizičkog kontakta sa žrtvama i svjesnosti o počinjenoj šteti, nema ni odgovornosti. Virtualni svijet tako udaljava korisnika od stvarnosti, od autentičnih emocija i iskustva, od svjesnosti i savjesti, brišu se društvene kočnice. Zbog pretjerane upotrebe Interneta i drugih elektroničkih sredstava suočeni smo s novom vrstom ovisnosti koja povlači za sobom cijeli niz posljedica na psihološkom i socijalnom planu. Ponekad se upozorenja psihologa pojednostavljeno interpretiraju kao svojevrsna „antiračunalna hajka“, ali brojna istraživanja potvrđuju negativne refleksije za razvoj pojedinca. Stoga, informirajte se i poduzmite sve što možete da educirate sebe i zaštitite svoje dijete.
Kako zaštiti svoje dijete? Evo par savjeta za roditelje!
• Naučite svoje dijete kako da zaštiti svoju privatnost i privatnost svojih prijatelja na Internetu
• Podučite ih o neprihvatljivosti zlostavljanja putem Interneta, mobitela
• Objasnite im koje su Internet stranice korisne za njih, a koje nisu
• Objasnite im da s nepoznatim osobama ne treba imati “tajne” ohrabrite ih da Vam se povjeravaju
• Razvijajte kod djece osobnu odgovornost za “ispravno” i “pogrešno”
• Potaknite ih da kritički razmišljaju i usmjerite ih na oprez u komunikaciji preko medija
• Odredite vrijeme koje Vaše dijete može provesti na Internetu i pred televizorom - budite i sami dobar primjer za to
• Postavite kompjuter u dnevni boravak - ostvarite nadzor u virtualno druženje kao što morate imati uvid u njihova stvarna druženja
• Postavite sigurnosne programe za korištenje Interneta te programe koji filtriraju web stranice
• Odredite vrijeme za život bez medija: bavljenje sportom, druženje s prijateljima i obitelji, izlaske u prirodu i druge kreativne aktivnosti
• O svim mogućim dvojbama razgovarajte sa stručnjacima i potražite adekvatnu pomoć
Vilma Bednar i Hana Šiljan Bembić