Tekstovi
Psiholozi u civilnom sektoru: Socijalna osjetljivost u akciji
Objavljeno u Glasu Istre u sklopu 3. tjedna psihologije 2010. godine.
Pojam civilnog društva se u Hrvatskoj počeo koristiti od 1990. kao dio trodjelnog okvira država, gospodarstvo i civilno društvo. Dok su prva dva pojma svima manje više jasna ovaj treći pokriva upravo ono čime se vlada, regionalna i lokalna samouprava te njihove razne institucije ne stignu, ne mogu ili ne žele baviti. Civilno se društvo se od aktivnosti građana koje imaju za cilj poboljšanje kvalitete života u društvu. U Istri je također tijekom posljednjih dvadeset godina osnovan veliki broj nevladinih, nestranačkih i neprofitnih udruga, pokrenuto je mnoštvo građanskih inicijativa, projekata i akcija. Organizacije civilnog društva se financiraju iz članarina, donacija, dotacija, prodaje usluga i iz sredstava lutrije te za ta sredstva odgovaraju svojim članovima i donatorima.
U Istri se nekoliko psihologa bavi aktivnostima u civilnom društvu. Jedan dio njih je zaposlen, jedan dio radi honorarno, ali najveći dio posla u udrugama se obavlja volonterski. Poslovi koje obavljaju vezani su najčešće uz rad s djecom i mladima, pomaganje kod poteškoća u učenju, rad u humanitarnim organizacijama, prevencija rizičnih ponašanja, povećanje sigurnosti u prometu, savjetodavni rad s obiteljima, mladima, unapređenje kvalitete života starijih osoba, invalida ili razne radionice koje imaju za cilj pomaganje u osobnom rastu i razvoju.
Psiholozi se u te aktivnosti najčešće uključuju volonterski, motivirani iskustvom u svom svakodnevnom radu u poslovima obrazovanja, zdravstva ili socijalne skrbi. Kroz svoj profesionalni rad dobiju uvid u činjenicu da su potrebe za angažmanom psihologa kudikamo veće od mogućnosti.
Uzmimo za primjer djecu s poteškoćama u učenju. Čak i u školama koje imaju psihologa zaposlenog na puno radno vrijeme te ostale stručne suradnike po pedagoškim standardima (što je rijetkost) teško će se naći vremena za rad sa svom potrebitom djecom u onoj mjeri koliko bi bilo potrebno. Tada taj dio posla u poslijepodnevnim satima preuzimaju psiholozi koji rade s djecom i mladima izvan nastave. Kada bi i uvjeti za zadovoljavanje tih potreba djece bili zadovoljeni, ne bi imalo smisla izdvajati učenike za vrijeme nastave. S druge strane poznato je koliko je teško dobiti pomoć u financiranju produženog boravka kojeg na kraju ipak uglavnom snose roditelji.
Drugi primjer rada u udrugama je savjetodavni i terapijski rad kod kojeg je vrlo važna uloga lokalne samouprave i donatora. Naime, dok su kod terapeuta koji imaju privatnu praksu cijene za krajnjeg korisnika često nedostupne svima, cijena se savjetodavnog rada krajnjem korisniku sufinancira iz proračuna ili iz raznih donacija tako da savjetovanje postaje dostupno i slabije stojećim ili socijalno ugroženim slojevima stanovništva. Posebno osjetljivo područje rada u civilnom društvu su udruge koje se bave pomoći ženama i djecom nad kojom je vršeno nasilje u obitelji ili telefoni za psihološku pomoć raznih namjena. U tim se slučajevima psiholozi bave od kriznih intervencija i pomoći pojedincima koji se nalaze u vrlo teškoj životnoj situaciji pa do svakodnevnih savjeta ili usmjeravanja prema drugim oblicima pomoći.
Kako ne bi izgledalo da se psiholozi bave samo problemima valja spomenuti da se psiholozi bave i nadarenom djecom za koju odgojno-obrazovni sustav često nema razumijevanja te se njihovi potencijali ne ostvaruju u onoj mjeru u kojoj bi to bilo moguće. Osim toga bave se i poučavanjem životnih vještina ili poticanjem kreativnosti kroz razne radionice i tečajeve.
Zapošljavanje u civilnom sektoru često podrazumijeva određenu nesigurnost jer se projekti i programi u većini slučajeva financiraju na određeno vrijeme te su u vrijeme krize to ona sredstva koja se najprije uskraćuju. To onda često znači i gašenje kvalitetnih projekata koje je kasnije teško ponovo pokrenuti. Ipak, prednost zapošljavanja u civilnom sektoru je određena sloboda u stvaranju radnog okruženja, radnog vremena i odabira aktivnosti kojima će se psiholog baviti. U civilnom sektoru obično su i procesi donošenja odluka brži, pa je prednost fleksibilnost i brzina u odnosu na veće sustave (npr. škole, centre za socijalnu skrb, bolnice, itd.) koje imaju više procedura koje treba slijediti da se od ideje dođe do početka provedbe.
Potrebno je naglasiti važnost uloge civilnog društva i psihologa koji kroz njega djeluju. Između krutosti državnog aparata i socijalne (ne)osjetljivosti kapitalističkog gospodarstva postoji jedan ogroman prostor u kojem će, između ostalih i psiholog pomoći djetetu da nauči učiti, nekome olakšati suočavanje sa svojim problemima, a nekome pomoći da prebrodi osobnu krizu ili ostvari svoj kreativni potencijal.
Toni Erdfeld, psiholog i volonter u udruzi Veliki mali čovjek u Pazinu
Psiholozi se u te aktivnosti najčešće uključuju volonterski, motivirani iskustvom u svom svakodnevnom radu u poslovima obrazovanja, zdravstva ili socijalne skrbi. Kroz svoj profesionalni rad dobiju uvid u činjenicu da su potrebe za angažmanom psihologa kudikamo veće od mogućnosti.
Uzmimo za primjer djecu s poteškoćama u učenju. Čak i u školama koje imaju psihologa zaposlenog na puno radno vrijeme te ostale stručne suradnike po pedagoškim standardima (što je rijetkost) teško će se naći vremena za rad sa svom potrebitom djecom u onoj mjeri koliko bi bilo potrebno. Tada taj dio posla u poslijepodnevnim satima preuzimaju psiholozi koji rade s djecom i mladima izvan nastave. Kada bi i uvjeti za zadovoljavanje tih potreba djece bili zadovoljeni, ne bi imalo smisla izdvajati učenike za vrijeme nastave. S druge strane poznato je koliko je teško dobiti pomoć u financiranju produženog boravka kojeg na kraju ipak uglavnom snose roditelji.
Drugi primjer rada u udrugama je savjetodavni i terapijski rad kod kojeg je vrlo važna uloga lokalne samouprave i donatora. Naime, dok su kod terapeuta koji imaju privatnu praksu cijene za krajnjeg korisnika često nedostupne svima, cijena se savjetodavnog rada krajnjem korisniku sufinancira iz proračuna ili iz raznih donacija tako da savjetovanje postaje dostupno i slabije stojećim ili socijalno ugroženim slojevima stanovništva. Posebno osjetljivo područje rada u civilnom društvu su udruge koje se bave pomoći ženama i djecom nad kojom je vršeno nasilje u obitelji ili telefoni za psihološku pomoć raznih namjena. U tim se slučajevima psiholozi bave od kriznih intervencija i pomoći pojedincima koji se nalaze u vrlo teškoj životnoj situaciji pa do svakodnevnih savjeta ili usmjeravanja prema drugim oblicima pomoći.
Kako ne bi izgledalo da se psiholozi bave samo problemima valja spomenuti da se psiholozi bave i nadarenom djecom za koju odgojno-obrazovni sustav često nema razumijevanja te se njihovi potencijali ne ostvaruju u onoj mjeru u kojoj bi to bilo moguće. Osim toga bave se i poučavanjem životnih vještina ili poticanjem kreativnosti kroz razne radionice i tečajeve.
Zapošljavanje u civilnom sektoru često podrazumijeva određenu nesigurnost jer se projekti i programi u većini slučajeva financiraju na određeno vrijeme te su u vrijeme krize to ona sredstva koja se najprije uskraćuju. To onda često znači i gašenje kvalitetnih projekata koje je kasnije teško ponovo pokrenuti. Ipak, prednost zapošljavanja u civilnom sektoru je određena sloboda u stvaranju radnog okruženja, radnog vremena i odabira aktivnosti kojima će se psiholog baviti. U civilnom sektoru obično su i procesi donošenja odluka brži, pa je prednost fleksibilnost i brzina u odnosu na veće sustave (npr. škole, centre za socijalnu skrb, bolnice, itd.) koje imaju više procedura koje treba slijediti da se od ideje dođe do početka provedbe.
Potrebno je naglasiti važnost uloge civilnog društva i psihologa koji kroz njega djeluju. Između krutosti državnog aparata i socijalne (ne)osjetljivosti kapitalističkog gospodarstva postoji jedan ogroman prostor u kojem će, između ostalih i psiholog pomoći djetetu da nauči učiti, nekome olakšati suočavanje sa svojim problemima, a nekome pomoći da prebrodi osobnu krizu ili ostvari svoj kreativni potencijal.
Toni Erdfeld, psiholog i volonter u udruzi Veliki mali čovjek u Pazinu