Tekstovi

Što učiniti kada Vaše dijete postane žrtva elektroničkog nasilja?

Objavljeno u Glasu Istre u sklopu 4. tjedna psihologije 2011. godine.
Djeca i mladi svakodnevno se koriste raznim elektroničkim medijima za edukaciju i zabavu. Mlađa djeca više pažnje poklanjaju raznim igraćim konzolama i televiziji dok starija djeca više vremena provode u međusobnoj komunikaciji putem mobitela i interneta. Sve su atraktivnije razne društvene mreže poput Facebooka i Twittera. Iako prema njihovim pravilima korištenja djeca mlađa od 13 godina ne bi smjela imati svoje profile na tim mrežama, svakodnevna praksa pokazuje suprotno. Sve mlađa djeca otvaraju svoje „profile“, svjesno lažu o svojim godinama te se time izlažu nizu opasnosti (pedofilija, elektroničko nasilje, financijske prevare, kockanje) od kojih ih treba zaštititi. Prema Konvenciji o pravima djeteta oni imaju pravo na pristup informacijama i slobodno izražavanje te pravo na pozitivne medijske sadržaje ali s druge strane i pravo na zaštitu privatnosti i zaštitu od svakog oblika nasilja. Roditelji trebaju biti upoznati s aktivnostima kojima se njihovo dijete bavi na internetu, upoznati njihove on-line prijatelje i odrediti vrijeme koje dijete provodi uz televiziju, kompjuter ili igraću konzolu. Oni na to imaju pravo i zakonsku obavezu prema Obiteljskom zakonu. Dobro je držati kompjuter u dnevnoj sobi te na taj način imati bolji nadzor. Djecu i mlade treba poučiti pravilima pristojnosti u elektroničkom svijetu. Vrijeđanje, širenje glasina, osnivanje i učlanjivanje u razne grupe koje potiču mržnju ili vrijeđaju neku drugu osobu, postavljanje tuđih i vlastitih slika i osobnih podataka je neprihvatljivo i kažnjivo. Na internetu vrijede pravila ponašanja kao i u svakodnevnom životu. Najsigurnije bi bilo kada dijete na Internet ne bi stavljalo svoje osobne podatke, poput imena i prezimena, datuma rođenja, škole u koju ide, svoje adrese ili imena svojih roditelja te svoje slike i snimke. S djecom treba razgovarati o njihovim iskustvima na internetu, savjetovati ih koje su stranice zanimljive i korisne za njih i steći njihovo povjerenje. Roditelji bi kod djece trebali potaknuti osjećaj sigurnosti da im se mogu obratiti ukoliko ih neki sadržaji na koje su naišli korištenjem interneta ili mobitela uznemiravaju. To može uključivati „čudne“ poruke od novih prijatelja na internetu (poruke seksualnog sadržaja, prijetnje, uvrede, …), web stranice s uznemiravajućim sadržajima ili neki vid elektroničkog nasilja. Elektroničko nasilje na internetu i mobitelu uključuje krađu identiteta i lozinke, prijetnje, vrijeđanje, objavljivanje ili slanje nečijih osobnih podataka i fotografija bez njegove dozvole, osnivanje raznih grupa i anketa koje potiču mržnju prema nekoj osobi ili ju se ismijava, slanje školskih tračeva i laži o nekome, anonimne poruke i pozivi prijetećeg, pornografskog ili okrutnog sadržaja. I počinitelj i žrtve su maloljetnici. Obzirom da se ovi oblici nasilja dešavaju putem elektroničkih medija roditelji su često u nedoumici što im je činiti kada se ono desi. Prije svega djetetu treba pružiti podršku, objasniti mu kako to što mu se dešava nije u redu i kako je učinilo dobru stvar da se obratilo roditelju. Sljedeći korak je steći uvid u oblik elektroničkog nasilja. Neprimjeren sadržaj treba sačuvati i spremiti na sigurno, npr. sačuvati SMS ili MMS poruku na mobitelu, sačuvati web stranicu na kojoj se pojavljuje neprimjeren sadržaj ili e-mail poruku koju je dijete dobilo. Ukoliko je počinitelj anoniman, pokušati kroz razgovor s djetetom utvrditi tko su potencijalni počinitelji. Roditelj nikako ne bi smio samostalno rješavati „stvar“, svađati se s počiniteljem, slati prijeteće poruke ili osobno potražiti tu osobu. S prikupljenim informacijama treba se obratiti najbližoj policijskoj postaji i prijaviti elektroničko nasilje. Roditelji mogu podići i privatnu tužbu protiv počinitelja. Korisno je da roditelji obavijeste i školske djelatnike kako bi se moglo intervenirati i na razini škole.
Elektroničko nasilje se ne dešava nekom drugom, negdje drugdje, može se dogoditi bilo kojem djetetu. Ovaj oblik nasilja zna biti vrlo okrutan te žrtve mogu trpjeti teške emotivne posljedice i socijalnu izolaciju. Stoga je važan angažman svih, i roditelja, i škole i institucija koje mogu zaštiti djecu jer se ona sama često ne mogu ili ne znaju zaštiti.

Hana Šiljan Bembić, školska psihologinja

Članstvo

Društvo psihologa Istre okuplja više od 100 psihologa s područja Istarske županije.

Želite li nam se pridružiti?
Ispunite web pristupnicu!

E-obavijesti

Želite li na Vašu e-mail adresu primati obavijesti o novim sadržajima na našim stranicama?

Linkovi