Đojeta Mikluš

24.9. 1946. – 18. 9. 2021.

Kretanje pokraj, unutar i preko granica

Gioietta Papić rođena je u Labinu, u obitelji koja je cijenila obrazovanje. Osnovne je škole polazila u Banji Koviljači, Sarajevu i Puli, gdje je završila i gimnaziju. Odabrala je za studij Filozofski fakultet u Zagrebu te je upisala i završila studij psihologije i francuskoga jezika 1973. godine. U Zagrebu se i udala još prije kraja studija 1970. za, pravo joj budi, studenta psihologije iz Zagreba i tako promijenila prezime u Mikluš.

Raditi je počela iste godine kada je diplomirala i to u Srednjoj tehničkoj školi u Puli na radnom mjestu stručne suradnice – psihologinje. Nemiran duh već je iduće godine vodi s dvoje djece prema Vukovaru kako bi bila bliže suprugu koji je bio upućen na odsluženje vojnog roka negdje tamo daleko. U Vukovaru je radila na profesionalnoj orijentaciji kao psihologinja u Zavodu za zapošljavanje sve do 1980. kada se vraća u Istru, sada i promijenjenog imena (iz Gioietta u Đojeta), i zapošljava na Odjelu za psihijatriju Opće bolnice u Puli. Potom prelazi u osnovnu školu „Marija i Lina” u Umagu, gdje radi do 1993. godine. Tada uzima predah da bi se posvetila svojoj novoj ljubavi – lutkarstvu. Kroz dvije godine organizira predstave, vodi lutkarske radionice i nastupa diljem Istre. No 1995. odlučuje se vratiti u školu pa se zapošljava u osnovnoj školi „Galileo Galilei“ u Umagu gdje radi sve do umirovljenja 2004. godine.
Usmjerena na širu kvalitetu života u zajednici, birala je aktivno sudjelovati u civilnom i javnom sektoru. Stranački neopredijeljena, četiri je godine bila vijećnica bujskoga gradskog vijeća. Surađivala je s Centrom za građanske inicijative Poreč, a bila je i članica udruge „Protagora”. Vodila je radionice za ljude u mirovini pod nazivom „U mirovini sam, al’ ne mirujem!” odražavajući kroz temu i svoj umirovljenički svjetonazor. Kao slikarica – amaterka sudjelovala je dvadesetak godina na Ex-temporima diljem Istre (hrvatske i slovenske), bavila se pisanjem i prevođenjem psihološke literature.

Đojeta Mikluš a.k.a. Gioietta Papić najveći je dio radnog psihološkog vijeka provela u školi. Znala je prenositi inovacije s talijanskog i francuskog govornog područja te je radila dosta na prenošenju znanja iz psihologije na učitelje, učiteljice i roditelje. Bila je članica Hrvatskog psihološkog društva. Prije više od 20 godina s entuzijastičnom grupom bila je osnivačica Društva psihologa Istre u kojem je bila dugogodišnja članica upravnog odbora. Uređivala je nekoliko brojeva „Psikoze“, glasila DPI-ja, uključujući i likovno uređenje „Konferencijske krojačnice“. Na prijedlog DPI-ja 2012. godine dobila Društveno priznanje Hrvatskog psihološkog društva Marulić: Fiat Psychologia.

Đojetu ćemo zasigurno pamtiti po snovima. O njima je držala radionice, prevodila knjige, činila ih lucidnima. Pamtiti ćemo je i po toplini, znatiželji i nemirnome duhu koji je provocirao ponekad premirne psihološke vode.

Draga Đoja, pozdravljamo Vas s poštovanjem i zahvalnošću!

Društvo psihologa Istre

Napomena:
Tekst je većinom preuzet iz prijedloga kojim je Društvo psihologa Istre kandidiralo Đojetu za priznanje Marulić: Fiat Psychologia! S naklonošću, poštovanjem i dobrom mjerom zabave pripremili su ga Dževdet Hadžiselimović i Marlena Plavšić uz obilje konspirativne pomoći Vojka Mikluša. Đojeti se svidio. Tekst, kasnije, a Vojko već mnogo ranije.