Uoči Međunarodnog dana obitelji, 11. svibnja 2022. s početkom u 9 sati, održana je u prostorima Gradske knjižnice u Puli tribina pod nazivom “Kuda i kako dalje – zaštita obitelji u IŽ“, u organizaciji Društva psihologa Istre. Tribinu je otvorila dopredsjednica DPI-ja Kristina Pauro, a vodila psihologinja Centra za socijalnu skrb Poreč-Parenzo Patricia Radošić, koja je ujedno i organizirala tribinu. Na tribini se okupilo dvadesetak psihologa/inja i drugih stručnjaka/inja koji rade s obiteljima i za obitelji te županijska pročelnica Upravnog odjela za obrazovanje sport i tehničku kulturu Istarske županije Patricia Percan.

Uvodno izlaganje na tribini održali su Patricia Radošić i Pavo Marinović, psiholog Centra za socijalnu skrb Pula. Osvrnuli su se na promjene uslijed primjene novog Zakona zbog kojeg već nekoliko mjeseci centri iz cijele Hrvatske reagiraju pismima podrške u kojima izražavaju zabrinutost i navode teškoće i probleme u radu u centrima koji postoje već godinama, a za koje se reformom i novim ustrojstvom socijalne skrbi ne nadziru rješenja i ne olakšava rad, već naprotiv.

U nastavku izlaganja sudionicima tribine prezentirani su statistički podaci vezani za rad s obiteljima u centrima za socijalnu skrb u Rovinju, Poreču, Puli i Pazinu (s PO Buzet) kroz posljednje tri godine (Centar Labin i Buje nisu bili u mogućnosti sudjelovati u prikupljanju podataka). Iako postoje neke razlike po pojedinim područjima skupni rezultati ukazuju na porast postupaka obveznih savjetovanja prije postupaka za razvod braka i ostalih sudskih postupaka vezanih za djecu kao i porast konfliktnih razdvojenih roditeljstava roditelja koji se godinama ne usuglašavaju oko skrbi o djetetu, već se provlače kroz sudove te značajno opterećuju rad centara. Sukladno tome, raste i broj mišljenja sudu radi odlučivanja o tome s kojim će roditeljem dijete živjeti (kad se roditelji ne mogu složiti) te kako će ostvarivati osobne odnose s roditeljem koji ne živi, te broj izvješća Pravobraniteljici za djecu, MUP-u, Općinskom državnom odvjetništvu i ostalim ustanovama za što djelatnici centara utroše puno sati rada. Uočen je i porast povrede djetetovih prava, a s druge strane zbog sporosti pravosuđa, opetovanih žalbi roditelja, na godišnjoj bazi se donosi relativno malo odluka koje bi umanjile štetu djetetovu rastu i razvoju u postupku razvoda roditelja ili u situaciji konfliktnog razdvojenog roditeljstva.

Pavo Marinović je prisutnima objasnio što su to mjere obiteljsko pravne zaštite koje izriče centar za zaštitu interesa i dobrobiti djeteta u situacijama kada je djetetova sigurnost ili psihofizički razvoj ugrožen. Istaknuo je veliki problem pronalaska voditelja mjera zbog kojeg ih je teško realizirati iako djelatnici centara na vrijeme obave sve postupke i razgovore koji predstoje izricanju mjere.

Psihologinja Irena Krajcar Kokalj je sudionicima tribine predstavila rad Obiteljskog centra u Puli koji djeluje već 15 godina i provodi razne programe sa svrhom pomoći i podrške obiteljima i djeci. Govorila je uslugama koje se pružaju u okviru Obiteljskog centra koje su besplatne za građane, na koji način se provode i istaknula da je zabilježen porast broja ljudi koji dolaze potražiti pomoć.

Voditelj Službe za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije Velimir Todorović predstavio je rad navedene službe uz posljednje statističke podatke. Iz podataka koje je iznio prof. Todorović vidljiv je trend rasta broja osoba s poteškoćama mentalnog zdravlja (ukupno njih 885 u 2021. godini) koji se javljaju u Službu kako kod populacije odraslih tako i kod djece i adolescenata. Što se tiče vrste poteškoća zbog kojih odrasli dolaze po pomoć (podaci iz 2020. godine) prednjače poremećaji raspoloženja, anksioznih poremećaja i reaktivnih stanja zbog kojih u najvećem broju dolaze osobe u dobi od 20 do 24 godine. Što se tiče dobi korisnika usluga Službe, najveći broj korisnika usluga je u dobi od 31 do 40 godina. Veliki porast zabilježen je kod pružanja usluga djeci i adolescentima koji u savjetovalište Službe dolaze najviše zbog emocionalnih poremećaja u djetinjstvu (91 u dobi od 10 do 14 godine od ukupno 102 u 2020. godini). Nažalost, i nadalje se očekuje porast u toj kategoriji zbog sve većeg problema ovisnosti o internetu i korištenju digitalnih medija kod djece i mladih na koje iz Službe upozoravaju javnost i stručnjake kroz organiziranje edukacija i istraživanja.

Muzikoterapeutkinja Dajana Miloš upoznala je prisutne s radom savjetovališta Centra za pružanje usluga u zajednici Zdravi grad Poreč. Navela je da je broj korisnika usluga savjetovališta kao i broj pruženih usluga u stalnom porastu. U 2021. godini je kroz savjetovalište prošlo 700 direktnih korisnika, a najveći porast u odnosu na godinu ranije primjećen je u dobnoj kategoriji od 8 do 14 godina, za čak 71% što se pripisuje posljedicama pandemije i promjenama u životnim okolnostima i načinu školovanja. Među razlozima zbog kojih u savjetovalište dolaze djeca zabilježena je povećana incidencija anksioznih i depresivnih smetnji, porast incidencije suicida kod mladih, poremećaji u ponašanju, vršnjačko nasilje. Dajana Miloš se također osvrnula na porast ovisnosti o internetu naznačivši i utjecaj influencera mentalnog zdravlja te tendenciju djece i mladih da si dijagnosticiraju mentalne bolesti što onda ometa i otežava tretman s korisnicima te dobi. Roditelji koji se uključuju u savjetovalište dolaze zbog konflikata u partnerskim odnosima i visokonfliktnim razvodima, zbog poteškoća u roditeljstvu, psihičkih tegoba i stresa, preopterećenosti, financijskih poteškoća, zanemarivanja i zlostavljanja. Što se tiče roditeljstva Dajana Miloš je istakla da su primjetne pojave pretjerane popustljivosti roditelja, prezaštićivanje djece, nedostatak granica, nedosljednost u odgoju i nerealna očekivanja što posljedično dovodi do poteškoća kod djece s kojima se roditelji onda ne znaju nositi. Također je dodala da sve više djece se upućuje na kompletnu obradu i kod psihijatra.

Najavljena izlagačica psihologinja Jasna Sloković je bila spriječena, ali je poslala svoj osvrt koji je prezentiran prisutnima. Iz svojeg rada u Gimnaziji i strukovnoj školi Jurja Dobrile u Pazinu i dugogodišnjoj praksi u savjetovanju i psihoterapiji, psihologinja je istakla da se u školi susreću s porastom razne psihosomatike nakon pandemije. Najčešće se radi o anksioznosti, psihotičnim napadima i socijalnim fobijama. Također je istakla da su i ranije učenici bili razvili ovisnost o internetu i da u nekom prosjeku provode surfajući 4 do 5 sati dnevno (s tim da naknadno ustanove da je to bilo i više). Zabrinjavajuće je da ima i onih koji bilježe i po 12 sati korištenja interneta u danu, a roditelji najčešće nemaju ni znanja ni kapaciteta stati na kraj tome. Što se tiče obiteljskih problema, oni se najčešće očituju kroz neuspjeh u školi, depresiju i razne druge simptome te se događa da roditelji traže da se pomogne njihovoj djeci jer oni sa svojom situacijom kod kuće ne znaju kako. Jasna Sloković je naglasila da stručni radnici samo gase požar pokušavajući s djecom sanirati posljedice, a da treba raditi s obitelji pravodobno da do tih posljedica ne dođe ili da se umanje. Što se iskustva iz rada u Savjetovalištu Crvenog križa u Buzetu naglasila je da najčešće dolaze žene kada je dinamika obitelji jako narušena, a u zadnje vrijeme se iz škola upućuju djeca koja pokazuju neke simptome (češće adolescentice) nerijetko također iz obitelji narušenog funkcioniranja.

Za kraj izlagačkog dijela tribine sudionici su mogli čuti iskustva iz privatne prakse kroz vrlo zanimljivo izlaganje psihologinje i psihoterapeutkinje Luane Poleis o radu s obiteljima kroz usporedbu rada prije pandemije i specifičnih promjena koje su nastale tijekom tog razdoblja. U okviru promjena koje su nastale tijekom pandemije Luana Poleis je u svom radu osim porasta online terapije istakla je promjenu fokusa terapije na akutne probleme izazvane pandemijom/ ratom, smanjenje fokusa na odnose, a povećanje fokusa na sebe i unutarnje procese, smanjenje terapije partnerskog odnosa. Također je naglasila štetan utjecaj izolacije na djecu u obiteljima s konfliktnim odnosima i specifičnost rupture u odnosima između članova obitelji, ali i u društvu uslijed različitih stavova vezanih za pandemiju, cijepljenje i maski što se također reflektiralo na djecu. Vezano za pojave i probleme zbog kojih su se klijenti uključivali u tretman navela je da su adolescenti dolazili zbog socijalne anksioznosti, težeg uključivanja u aktivnosti, spotlight efekta, odbijanja škole, odnosa s roditeljima, a roditelji zbog pogoršanog odnosa sa djecom (i uslijed utjecaja od strane škole/učitelja). Kod mladih osoba do 30. godine Poleis je istaknula prisutnost intenzivnog straha od smrti (svoje i bližnjih), usamljenost, poslovnu nesigurnost, strah od samostalnosti i odlazak u odnose (život pod krovom roditelja na neodređeno vrijeme). Također je spomenula kao i prethodni izlagači prisutnost anksioznosti (koja vodi u kontrolu) i depresije kod osoba koji su dolazili na tretman te ovisnost o alkoholu i problem odnosa sa hranom (utjecaj društvenih mreža i prijateljstava online na percepciju izgleda/tijela). Kao specifičnu pojavu koju je zamijetila u radu Luana Poleis je navela promjene u odnosima i to kod odraslih gdje je primjetna izričitost u odnosima (all IN/OUT) s isključivanjem razgovora, objašnjenja, tolerancije i rada na odnosu, a kod djece promjene kao što su teži ulazak u igru, emocionalna nezrelost (ili prezrelost), vršnjačka agresija.

 
Zaključci na kraju tribine odnosili su se na prijedloge vezane za olakšanje rada stručnim radnicima Centara za socijalnu skrb i poboljšanje zaštite obitelji u Istarskoj županiji uslijed podataka koji su izneseni i novih trendova i specifičnosti koje su zamijećene u tijeku posljednje tri godine i početkom tekuće godine. Zaključeno je da je po uzoru na neke druge europske zemlje potrebno usporiti postupak do razvoda braka odnosno raskida izvanbračne zajednice te da bi trebalo roditelje uvjetovati da prije postupaka obveznog savjetovanja nauče komunicirati i rješavati potencijalne konfliktne situacije koje se mogu desiti u okviru razdvojenog roditeljstva. Što se tiče problema voditelja mjera koje izriče Centar potrebna je edukacija za voditelje mjera kao i povećanje naknada za vođenje mjera koje se najavljuje godinama jer je izuzetno teško motivirati i pronaći voditelje. Spomenuta je i eventualna opcija obiteljskog asistenta (kao zanimanja) koji bi pratio obitelj i pružao pomoć i podršku godinu dana nakon razvoda braka ili prekida izvanbračne zajednice što bi rasteretilo rad stručnih radnika Centara. S obzirom na očiti porast broja korisnika usluga savjetovanja i psihoterapije u Istarskoj županiji, svakako postoji potreba za zapošljavanjem većeg broja stručnjaka i razvoja programa i projekata koji će biti usmjereni na prevenciju nasilja u obitelji, na razdvojeno roditeljstvo i problem ovisnosti o internetu sa glavnom svrhom zaštite mentalnog zdravlja i interesa i dobrobiti djece i mladih.