Svatko od nas je barem jednom u životu pomislio kako bi mu dobro došla pomoć psihologa. Iskustvo stalnog stresa zbog posla, bolesti, želje za savršenstvom… dovodi do toga da sve više ljudi pati od sumnje u sebe, preopterećenosti i emocionalnih problema. Najčešći razlozi ne traženja pomoći su strah od stigme, nepovjerenje, nedostatak znanja o dostupnim uslugama i troškovima, vjerovanje da možemo samostalno rješavati probleme ili da će oni sami od sebe nestati.

Kada govorimo o granicama, svi pomislimo na djecu. Djeca su nepredvidljiva, ne shvaćaju opasnost, nemaju pojam vremena, ne mogu odgoditi svoje želje, nemirna su. Sad zamislite odraslu osobu i vidjet ćete da se na neke od njih odnosi sve ovo što smo za djecu naveli. Kako to? Zato što i nama odraslima trebaju granice. Zato da bismo se više cijenili, a posljedično će nas i drugi više cijeniti i poštovati.

Jeste li si ikada postavili pitanje ‘po čemu sam jedinstven/a?’. Biti autentičan, živjeti vlastitu istinu, je bivanje u kojemu su vaše misli, osjećaji i akcije usklađeni s vašim životnim vrijednostima i idejama. Jasnoća oko vlastitih potreba, vrijednosti, ciljeva, očekivanja, crta ličnosti, reakcija i brojnih drugih faktora, omogućuje nam zadobivanje osjećaja unutarnje moći i kontrole nad stalno promjenjivim, nejasnim, nesigurnim i kompleksnim svijetom koji nas okružuje.

Kad pomislimo na dijete, jedna od prvih asocijacija koja nam dolazi je riječ igra. Igra je nedjeljiva od djetetovog razvoja, odrastanja i djetinjstva. Igra je istraživačka aktivnost u kojoj dijete ˝otkriva svijet˝ oko sebe, uči, rješava problemske situacije i u konačnici razvija svoje samopouzdanje. Nerijetko se kaže kako je “igra za dijete najvažniji posao!”.

“Panta rhei” – Heraklitova izreka da stalna na tom svijetu samo mijena jest, u današnjici ispunjenoj neizvjesnostima, aktualnija je no ikad. Evolucijski je poznato da su preživljavali samo oni koji su se uspjeli prilagoditi promjenama. Istovremeno, sva živa bića, a tako i čovjek, teže osjećaju sigurnosti. Kako pomiriti ta dva, naizgled, suprotna kraja?

Ako poštujete drugu osobu, jeste li joj kroz svoje geste, način govora ili ponašanje iskazali poštovanje, učinili da se osjeća viđeno i “čujeno”, da se osjeća dobro u razgovoru s vama, na poslu, na cesti, u dućanu?

Današnji roditelji trebali bi biti više prisutni u životima svoje djece te više angažirani u pogledu davanja sebe djeci na raspolaganje. Što bi to točno trebalo pretpostavljati, kako bi se to roditelji trebali ponašati, pročitajte u ovom tekstu.

Brinemo hoćemo li stići na vrijeme, hoćemo li položiti ispit, hoćemo li uspjeti u nekom radnom zadatku, hoćemo li imati dovoljno novca i slično. Jeste li razmišljali o tome koliko energije ulažete u brigu? Kao da će vam ona usporiti sat da biste došli na vrijeme, donijeti vam prolaz na ispitu, uspjeh na poslu, dobru zaradu…

Pokazalo se da je asertivnost povezana s nizom dobrobiti poput višeg samopoštovanja i samopouzdanja, boljim odnosima s drugim ljudima, višom učinkovitosti na poslu i u školi, višim zadovoljstvom u poslovnom okruženju i višim zadovoljstvom u partnerskim odnosima.

Većina nas se sredinom siječnja, nakon blagdanskih dana i tema koje donosi to razdoblje, polako vrati u svakodnevicu i rutinu. To je obično i vrijeme kada se svode računi nastali krajem godine, postaje svjestan da se ni ove godine nećemo držati grandioznih novogodišnjih odluka i da će sve vjerojatno ostati po starom.

Blagdansko vrijeme uvijek dolazi s nizom malih zamki i skrivenih izazova.
Male, ali opasne zamke za naše blagostanje i sreću. Ovo su najčešće zamke koje nam postavlja prosinac…

Mašta potiče razvoj inteligencije i sposobnosti snalaženja u različitim situacijama. Rana sposobnost maštanja doprinosi razvoju kreativnosti koja traje cijeli život. Čarolija božićnog vremena na poseban način donosi djeci dar mašte.

Vrijeme pandemije, uz sve druge uobičajene životne obveze, dodatno otežava kontakte s najmilijima, kao što su članovi obitelji i prijatelji. Posebno je važno osvrnuti se na njihovu situaciju jer su u ovom razdoblju u riziku od socijalne izolacije, pogotovo ako žive sami, dalje od članova obitelji i drugih bliskih osoba.

Debljina je već krajem prošloga stoljeća poprimila karakter globalne epidemije. Epidemijske razmjere debljine potvrđuju trenutačne procjene Svjetske zdravstvene organizacije da u svijetu ima oko 650 milijuna osoba s pretilošću i gotovo dvije milijarde onih s prekomjernom tjelesnom masom/preuhranjenošću.

Tijekom pandemije i života u “novonormalnom” vremenu dolazi do jačanja društvenih mreža i pojave influencera koji na svojim kanalima ističu važnost brige o mentalnom zdravlju, dijele vlastite tegobe i savjete kako se nositi s novonastalom situacijom, strahom, neizvjesnošću, izoliranošću.

U životu nam nitko ne pruža toliko ljubavi, razumijevanja i oslonac kao naša obitelj, bila ona biološka ili odabrana. Svatko od nas želi pripadati nekoj zajednici, a kada nam ta zajednica pruža bezuvjetnu ljubav, razumijevanje, podršku i osjećaj sigurnosti znamo da imamo pravu obitelj.

Odgojiteljski posao je specifičan te uključuje multitasking, komunikaciju s više različitih ljudi, zahtjeva visoku emocionalnu uključenost te može biti izvor velikog stresa.

Što se sve može dogoditi u dvije godine? Može izbiti epidemija, primjerice koronavirusa. Dok se ljudi mirno smještaju u kuće kako bi smanjili zarazu, može se zatresti tlo u Zagrebu i Banovini. Taman kada se odvije dovoljno događaja i za jedno stoljeće, mogu pristići potresne vijesti o invaziji na Ukrajinu.

Kako si? Kako zdravlje ?
Razmislite koliko puta dnevno čujete ta pitanja. Sigurno često, a naročito u posljednje vrijeme.